Sve o čemu šutim...

Horizonti vječitog ništavila


16.08.2016.

66/ -

Pojma ti nemaš kako je otvoriti oči ujutro, i jedino što ti se tog dana pruži jeste gađenje na sopstveni život. Kad bi barem mogla otići negdje daleko. Kada bih barem mogla sve ispočetka. I,molim vas, ovoga puta sa drugom DNK šifrom. Ova mi samo nosi teret predaka i šapuće šta bi moglo biti sa mnom da mi ova krv ne teče kroz vene. Kuda pobjeći sam od sebe? Koga zvati kada sebe izgubiš? I kako poslije svega toga ostati normalan, makar prividno?

16.08.2016.

65/ -

Svakog muškarca kojeg sam htjela da imam,imala sam. Bilo da me je pogledao onako kako sam željela, bilo da smo samo kafu popili, ili nešto više. Ali, u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu i pod pogrešnim okolnostima. Ta me nesreća progoni još od prvih ljubavi, onih najčistijihh i najnevinijih. Želim ga, gledam ga,onako kako samo dijete zna željeti nešto. A njega nema. Pa dođe onda ili kad ja krenem dalje, ili kad se desi neko novi. A kako vrijeme prolazi, intenzitet pogrešnih muškaraca se sve više lijepi za mene. I njihove i moje želje postaju veće, ego postaje gladniji, i počinju se dešavati puno ozbiljnije stvari od onda kada sam dijete bila. Niko neće znati što je jedne noći brat okrenuo leđa bratu u jednoj kući, u drugoj što otac ne ustade da pozdravi sina kad je ušao, a u trećoj zašto žena blijedo gleda muža koji je došao sa posla. Pazi šta želiš,možda ti se ostvari.

10.08.2016.

64/ Od mene,za mene

Prvo pismo mojoj dragoj sebi. Za početak,sretan ti rođendan. Ove godine se mijenjaš draga moja. Imaš dovoljno godina da preuzmeš odgovornost za svoj život. Iako ti je lična karta već odavno u novčaniku,nisam zadovoljna tvojim ponašanjem. Nisi do sada bila primjer zrelosti. Zamjerim ti što si dozvolila da ti sreća zavisi od drugih. Zamjerim ti što si čekala ljude koji uveliko imaju tvoju zamjenu kraj sebe,i dok oni u zagrljaju voljene osobe zaspe,ti zaspiš u grču a suze si odavno prestala brojati. Zamjerim ti što si malo poštovala roditelje, sada kada nisu dobro,nisi bila kćerka kakvi zaslužuju. Ali, od sada ćeš biti. I prema sestri si bila gruba i nezainteresovana za njene male,pubertetske probleme. Sad ćeš bolje slušati. I od prijatelja si tražila previše,a nisi sitnice gledala. Više ćeš ih gledati. A za one,neke desete i nebitne ljude si marila. Više nećeš. Nisi ni sebe voljela. Uvijek si mislila da možeš biti mršavija i ljepša. I više si nego lijepa. I više si nego zgodna. A ono što mi se najviše sviđa kod tebe je to što si dobra. Što zaplačeš kada prođeš pored prosjaka, što daješ maksimum od sebe za bilo koga, što si neiskvarena i ne misliš zlo nikome. A ja znam šta si sve prošla,bila sam svjedok svakog tvoj nervnom sloma,svake tablete koju si popila. Ali neka. Sad ćeš mi biti još jača. Još bolja. A ljubav ćeš davati samo ljudima koju znaju da ti je uzvrate. Nema veze što su se mnogi hranili njome a tebe iscrpili. Ja te volim. I uvijek ću te voljeti!


Stariji postovi